Za ljubav je potrebno dvoje, kao i za konflikt

Kolumnistica Lidia Černi međunarodno je certificirani NLP life coach, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja te direktorica Centra Pozitiva (Centar za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost, https://www.centarpozitiva.com) i od sada odgovara na vaša pitanja vezana za ljubav i odnose. Pitanja šaljite u inbox na Storyjevoj Facebook stranici.

Izvor: Profimedia

Izvor: ProfimediaDraga Ana, ne znam koliko dugo traje problem s partnerovim traženjem posla no prvo bismo trebali uzeti u obzir vrijeme u kojem živimo već sedam mjeseci i lokalno i globalno – to je ova korona kriza. Puno je ljudi ostalo bez posla i naći posao u ovo vrijeme sigurno je teže nego prije. To trebate svakako imati u vidu. To su dakle neke objektivne okolnosti koje mogu dati partneru neki ‘kredit’, barem za sada. No ako ste uvidjeli da je on postalo ‘preležeran’ i da se pomalo i naviknuo na to da ne radi, a na sve se naviknemo relativno brzo, trebalo bi svakako popričati i vidjeti u čemu je njegov problem. I svakako ga poticati na to da nađe bilo kakav posao za prvu ruku kako bi se pokrenuo i na taj način možda našao i nešto bolje sutra. Najgore je navući se na nerad i letargiju.

Teško je ovako bez poznavanja vašeg odnosa dijeliti savjete. Nisam sigurna da je ultimatum dobro rješenje. I ne mislim da je ideja –ja ili posao- baš pametna. Mislim da trebate postaviti jasne granice i dati mu do znanja do koje mjere možete tolerirati njegovu letargiju i pasivnost i da dalje od te granice neće ići. Poticati ga, a ne kritizirati je puno bolja opcija. Važno je razgovarati i komunicirati, a nedostatak toga je jedan od najvećih problema u odnosima kad dođe do krize ili čak i sukoba.

Da malo rasvijetlimo te naše ‘partnerske odnose’. Očekujemo od partnera da se on promjeni, popravi ili učini prvi potez kako bi se kriza ili problem riješio. Pa ćemo se onda i mi uključiti. Jer većina drži da je onaj drugi kriv za krizu, sukob, konflikt, a ne oni.

A to nikada nije tako, odnos je, naime, dvosmjerna ulica, energija koju zajednički dijelimo utječe na oboje. Najlakše je prekinuti, otići, raskinuti vezu kad dođe problem. A puno zahtjevnije komunicirati, razgovarati, pokušati riješiti problem. Godinama radim na konfliktima u odnosima, ne samo u bračnoj ili partnerskoj terapiji, već i u radionicama u kojima pokušavamo proniknuti kako razumjeti, zašto dolazi do konflikata i kako uspješno ovladati svojom partnerskom krizom. A svi je imamo s vremena na vrijeme.

Izvor: Profimedia U životu nas nitko ne uči kako ostvariti dobru vezu, kako biti vješt u komunikaciji s drugim, kako voljeti, ne uče nas da u vezi ili braku ne teče samo med i mlijeko. Onda uđemo u svijet partnerstva i shvatimo da ta romantična priča nema veze sa stvarnošću. Čak dvije trećine svih partnerskih sukoba uopće se ne mogu razriješiti, kažu statistike, zato što nema istinske zajedničke volje za rješenjem, bar ne u mjeri da su oba partnera jednako zadovoljna njegovim ishodom. Vrlo često se, naime, iza izbjegavanja sukoba ili konflikta skriva strah od odgovora na pitanje volimo li se još uvijek. Tu se potom javlja i strah od odgovornosti u odnosu.

U svakoj je situaciji u zajedničkom životu od presudne važnosti shvatiti da su potrebe oba partnera jednako važne. Kad to oboje shvate neće više inzistirati na uvjeravanju drugoga u svoju istinu, već mogu odmah izravno i konstruktivno komunicirati. Svi mi drugačije reagiramo na stresne situacije, neobične situacije, sukobe, teške situacije (gubitak posla spada u to). Pri tome mogu reći da su vidljiva 2 osnovna obrasca – prvi su oni koji probleme podcjenjuju, podnose ili ih ignoriraju te drugi su oni koji po njima bjesomučno jašu, ističu ih, predbacuju partneru i postaju glasni, agresivni, jer su nezadovoljni uglavnom sa sobom i svojim odabirima, a to prikrivaju osuđujući onog drugog da je kriv za konflikt ili nesporazum.

Nažalost oba su obrasca kriva i otežavaju razumijevanje između partnera, onemogućavaju da se razumijevanje uopće razvije ili da partneri iskažu svoje misli i ono što se u njima zaista zbiva. Najčešće oboje osjećaju strah da će izgubiti jedan drugoga zbog nerješivog problema, situacije. Zato je iznimno važno prepoznati tu šprancu i razbiti je. Potrebno je mentalno se potruditi uvidjeti to, razgovarati o tome što zaista osjećate i slušati jedan drugoga. Vrlo često u komunikaciji izbjegavamo bliskost kad je posrijedi neki problem – distanca je krivac što se ne možemo razumjeti. Približite se jedno drugome, pričajte o svojim potrebama, standardima, granicama, i objasnite zašto razmišljate kako razmišljate i zašto zastupate stav koji zastupate i zašto negdje povlačite crtu. Takav razgovor možda neće riješiti vaše različite stavove niti sukob, ali će vas približiti i otvoriti put za pronalaženje zajedničkog rješenja.

Vrlo je važno imati na umu da ne možemo nikoga mijenjati, no uvijek i jedino možemo promijeniti svoje ponašanje, mišljenje, svoj stav jer vrlo često to i jest ključ pomirenja i razumijevanja. Koliko ste se puta istinski zapitali kakvi ste vi, zadubili se u sebe i razmislili zašto vas nešto tako smeta, iritira i muči. Najčešće jeodgovor u puno većoj mjeri skriven u vama, a ne u partneru. Vrlo je važno posvetiti se sebi i nekim odgovorima u sebi, pronaći razlog svog straha, primjerice da ne izgubite partnera ili da nađete snagu da hrabro iznesete ono što vas muči već godinama i što ste navikli potiskivati. Za to nam treba ogromna energija i zato ste možda više umorni nego što biste inače bili. Na to možete utjecati snagom volje.

Nema nemogućih situacija ako se odlučimo na proaktivan pristup rješenju nekog problema. Možda rješenje nije onakvo kakvo bismo mi željeli no ono zasigurno postoji. Ako sami ne možemo riješiti neki problem s kojim se neko vrijeme suočavamo svakako treba angažirati nekog neovisnog, nekog tko može pomoći u rasvjetljavanju i rješenju problema.

Nikad ne odustajte od rješenja. I razlaz je isto rješenje….