Uvođenje sveobuhvatnoga seksualnog obrazovanja u škole kao obveznog predmeta ponovno je aktualna tema. Cijela inicijativa vjerojatno ne bi opet došla
u središte pozornosti da nije bilo brojnih prijava za unemiravanje koje su obilježile početak 2021. godine. “Peticija je pokrenuta na valu niza pokreta,
svjedočanstava djevojaka i žena koje su bile žrtve seksualnog nasilja”, ističu pokretači peticije na Reci.hr.
Posljednji pokret Nisam tražila razotkrio je seksualno uznemiravanje i nasilje u obrazovnim ustanovama, na radnim mjestima ili ulicama gradova. Stoga
je peticija pokrenuta u organizaciji s 19 udruga i inicijativa, a do sada ju je podržalo više od 12.700 ljudi. Svojim potpisom peticiju i dalje mogu
podržati svi stariji od 16 godina.

Previše je politiziranja

“Potpisao sam peticiju jer mislim da je to dio edukacije koji školama nedostaje. Jednako kao što mislim da današnjim klincima nedostaje i predmet
domaćinstvo. Škola je odgojno-obrazovna ustanova i trebala bi ih pripremiti na sve aspekte života koji su pred njima”, smatra Srđan Jelisić, profesor
Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Ističe da mladi dio edukacije nadomješčuju sami putem interneta. Tvrdi da takve informacije nemaju
veze s pravim životom i točnim informacijama.
Profesor Jelisić objašnjava da razrednici nisu dovoljno educirani za takvo prevođenje nastave. Prema njemu, takav bi program u školama trebali provoditi
stručni predavači, kao što su, na primjer, ginekolozi.
“Nažalost, u Hrvatskoj se taj dio odgoja politizira i provođenje se veže uz političke struje na vlasti, a time su naša djeca i njihovo zdravlje na gubitku.
Iza mene je nekoliko razredništva i sve ovo vam govorim iz osobnog iskustva tijekom deset godina rada u školi”, objašnjava profesor.
Ravnateljica Škole za medicinske sestre Vinogradska, dr. sc. Višnje Pranjić, kaže da nije čula za peticiju, ali podržava njezino stajalište. Smatra da je
seksualno obrazovanje važan dio života koji bi trebao biti i dio školskog obrazovanja. Njegovo provođenje u školama ne bi trebalo biti problem.

Uvođenje se odgađa godinama

“Ako se program provodi u sklopu, primjerice, biologije ili SRZ-a, nisu potrebni novi nastavnici, i program može krenuti odmah. Prije desetak godina
govorilo se o početku ovog programa, ali, nažalost, zbog pritiska pojedinih stranaka i roditelja, od programa se odustalo”, primjećuje ravnateljica Pranjić.
Karla Horvat Crnogaj iz Ženske sobe objašnjava da trenutačno ne postoji cjeloviti program za seksualnog pbrazovanje u Hrvatskoj. “Civilno društvo ne može
se smatrati odgovornim za kreiranje kompletnog kurikula, ali u njegov razvoj mora biti uključeno. Država je ta koja je obvezna djeci i mladima omogućiti
obrazovanje iz svih područja koja su im preduvjet za postojanje aktivnim članovima društva”, ističe Hrvoj Crnogaj. Pokretači peticije istaknuli su da se
seksualno obrazovanje trebalo uvesti u škole već prije deset godina, ali planiranje nikad nije započeto.
“Ako je već potreba uvođenja tog predmeta, smatram da bi trebao funkcionirati kao izborna ili fakultativna nastava. Mislim da bi predavači trebali biti
profesori filozofije, etike, psihologije, sociologije ili medicinske struke. Kurikul bi trebao biti spoj medicinskih, socioloških i psiholoških spoznaja”,
smatra Ozana Mirosavljev Grgić, profesorica vjeronauka u Tehničkoj i Veterinarskoj školi u Zagrebu. Pokretači peticije tvrde da će se predmet provoditi na
svim obrazovnim razinama. Predavat će se na znanstveno utemeljenim činjenicama u svrhu poboljšanja znanja mladih.
Lidia Černi, psihoterapeut, hipnoterapeut i direktorica Centra za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost u Zagrebu, govori da se seksualno
obrazovanje treba uvesti u škole iz više razloga. “Valja pojasniti da je seksualno zdravlje stanje fizičkoga, emocionalnoga, mentalnoga i društvenog
blagostanja u odnosu prema čovjekovoj seksualnosti. Niju tu samo riječ o prevenciji i odsutnosti raznih bolesti, disfunkcije i nemoći, seksualno zdravlje
zahtijeva pozitivan i poštovan pristup seksualnosti pojedinca i seksualnim odnosima, kao i mogućnost ugodnih i sigurnih seksualnih iskustava bez prisile,
diskriminacije i nasilja”, objašnjava Černi.

Važnu ulogu imaju roditelji

“Iako su informacije dostupne na internetu, one dolaze iz nepovjerenih izvore te mogu biti netočne. Ne samo to, mogu davati pogrešnu predodžbu o odgovornom
seksualnom ponašanju”, tvrdi dr. med. Gordan Crvenković, spec. gin., koji seksualno obrazovanje smatra nužnim predmetom u školama. Najprije zbog prevencije
bolesti i zaštite zdravlja, a uz takvu edukaciju dolazi i do prevencije neželjene trudnoće i prakticiranja odgovornoga spolnog ponašanja.
Ginekolog Crvenković tvrdi da edukacija o spolnom ponašanju i zaštiti treba biti primjerena dobi učenika. Takva edukacije najčešće počinje učenjem o ljudskom
tijelu. Osim škole, tu su i roditelji koji mogu djeci objasniti određene nejasnoće. U komunikaciji trebaju biti otvoreni te stvoriti sigurnu okolinu, smatra
Černi. “Razgovarati treba s djecom čim roditelji uvide da postoji interes za to ili pak kad prirodno dijete ulazi u pubertet, u veliku hormonsku promjenu.
Ne libiti se bilo kakvog pitanja i teme”, poručuje.