„Blago tebi, ti si tek student.“ izjava je mnogih koji su svoje studentske dane ostavili davno u prošlosti i koji gledaju na tu bitku kao generali prisjećajući se samo onih lijepih strana studiranja kojih je itekako mnogo. No, kada se približe ispitni rokovi, a uz to se nagomilaju i predavanja i seminarske obveze, rijetko koji student će povjerovati u te izjave. Tada nas najčešće obuzme stres i panika i teško nam se koncentrirati i fokusirati na učenje.

Kako bismo se što bolje mentalno pripremili za nadolazeću akademsku godinu, razgovarali smo i s Lidiom Černi, psihoterapeutkinjom i direktoricom Centra Pozitiva (Centar za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost – centarpozitiva). Sigurno ste se mnogo puta susreli s „ispitnom anksioznošću“, odnosno tremom pred ispit. Psihoterapeutkinja navodi kako ne treba čekati dan pred ispit ili ispitni rok, već rad na tome treba krenuti upravo sada. „Ono što bi bilo dobro započeti raditi ne samo prije ispita, nego odmah, od sutra – ujutro posvetiti malo pažnje sebi, početi svjesno disati, dakle pratiti svoj udah i izdah 15 minuta svako jutro kad ustanemo iz kreveta što će nas već vrlo brzo dovesti do stanja potpune opuštenosti. Dakle, sjesti negdje gdje nam je udobno, zatvoriti oči, ne u krevetu, opustiti se tjelesno i početi pratiti svoj udah i izdah i ništa drugo. Znači biti koncentriran samo na praćenje svog prirodnog ritma disanja, udaha i izdaha, biti svjestan da dišete. Obično je disanje automatski naučen proces od rođenja kad udahnemo svoj prvi udah, o kojemu (disanju) ni ne razmišljamo u normalnim životnim okolnostima. Sama koncentracija na udah i izdah stvara nevjerojatne dobrobiti, koncentriramo se samo na ono na što želimo, a ne na ono što nam dolazi po navici (rastrošne misli) autopilota koji se vrti u glavi. Druga stvar koju ovo disanje podiže su alfa moždani valovi (u aktivnoj svjesnosti smo u beta moždanim valovima) što nas uvodi u prirodan ‘unutarnji prostor’, mir i spokoj. Treća stvar dobrobiti ovog jednostavnog disanja je podizanje razine serotonina (endorfina i dopamina) hormona zadovoljstva i sreće u mozgu. Uz to lagano učimo biti samo u onome što trenutno radimo, a ne po navici na sve i svašta oko sebe, dakle vježbamo biti u ovome danas i ovdje što i jest jedino vrijeme u kojem živimo. Već 30 godina znanost proučava ovaj fenomen svjesnog disanja i rezultati

su fenomenalni. Ja u svojoj terapiji ovo disanje dajem kao dodatnu metodu i jako sam zadovoljna dosadašnjim rezultatima (već 20 godina). Nema prečice u smirivanju osobito ako smo tjeskobni i u strahu, zato ovo disanje može lijepo smiriti u svim životnim stresnim situacijama. Stoga, pred sam ispit potrebno je disati desetak minuta i trema će proći.“ Svaki čovjek je individua pa tako i svaki student. Netko bolje radi pod pritiskom, a drugi pak vole imati vremena na pretek i stvari pod kontrolom. Jednako tako, neke studente pad ispita demotivira, a nekima je upravo to ono što pali iskru i volju za uspjehom kako bi dokazali sebi, a i drugima, da oni to mogu. Psihoterapeutkinja je imala vrlo zanimljiv odgovor na pitanje o neuspjehu, negirajući isti, a odgovor nas može potaknuti na razmišljanje.„Neuspjeh je zanimljivi fenomen o kojemu se puno raspravlja. Moram jasno naglasiti da u svakom uspjehu leži puno neuspjelih dionica. Neuspjeh zapravo ne postoji, postoji samo niz testova koji mi pokazuju da nisam prošla određenu dionicu ‘puta’, uostalom kao i svaki test koji kao student moram proći kako bi išao u viši razred. Bez testova je nemoguće provjeriti svoj uspjeh. Ako sam fokusirana na uspjeh i radim na tome svakodnevno, neću doživljavati neuspjeh. A ako i dođe test, pa padnem neku dionicu svog puta ka uspjehu, to mi je sjajna škola kako se moram bolje potruditi da drugi puta ne padnem na tom ‘životnom ili poslovnom’ testu. Voljela bih da ovo potpuno razumijete – da je uspjeh popločen brojnim neuspjelim dionicama, ali da je krajnji cilj onoga što želim postići to na što se trebam fokusirati, a ne na trenutni neuspjeh. Fokus treba biti uvijek na ono što želim postići, a ne na ono što nisam postigla.“ Stručnjakinja je rekla da se mnogi studenti javljaju upravo zbog problema nesigurnosti pred ispit, a i nesigurnosti i manjka samopouzdanja općenito. Navodi kako su osjećaj krivnje i nedostatak samopouzdanja glavni krivci za probleme u životu, kao i probleme u ljubavnim i poslovnim odnosima. Zanimalo nas je i je li ovo vrijeme pandemije povećalo pojavu anksioznosti među ljudima. Njeno iskustvo govori kako je najranjivija skupina upravo mlada populacija. „ Sva istraživanja, a i moje osobno iskustvo kao praktičnog psihoterapeuta, govori da je pandemija podigla razinu ljudske tjeskobe, strahova, neizvjesnosti. Među mladima najviše. Mladi su danas pod većim stresom nego ikad ranije jer im se pred očima raspada svijet na kakav su navikli. Poglavito to osjete baš đaci i studenti. Zbog izolacije i korone, školske su obveze veće i traumatičnije kao i sama organizacija nastave, što stvara dodatni stres, a odnosi su im sve fragilniji zbog nemogućnosti prave i prirodne socijalizacije na koju su navikli. Potres je isto ostavio velikog traga na psihi i emocijama mladih ljudi. To se vidi po sve većem interesu za psihoterapijom i lijekovima.“ Na samom kraju ovog ugodnog i vrlo poučnog razgovora pitali smo psihoterapeutkinju kako prepoznati kada je trenutak za potražiti stručnu pomoć i gdje je ta granica nakon koje više ne možemo pomoći sami sebi. Njena preporuka je sljedeća: „Onog trenutka kad osjete već od jutra tjeskobu, strah od nečeg što možda ne mogu sami dijagnosticirati, da ih hvata panika bez ikakvog poznatog razloga, ako ne mogu spavati, jutrom se bude depresivni, nervozni ili napeti, osjećaju se nesigurno i rastreseno. To su sve simptomi koje ne bismo smjeli zanemarivati jer se mogu pogoršati i dovesti do još većih problema i hospitalizacije. Većina ljudi danas osjeća neku vrstu svakodnevne nelagode, stresa ili gore navedenih simptoma. Zato je dobro početi voditi brigu o svojim emocionalnim stanjima i odmah potražiti pomoć. No, nažalost većina nikad ne potraži pomoć pa se to pretvori u neki poremećaj (anksiozno-depresivni, bipolarni, kompulzivni i mnoge druge). Moram također naglasiti da živimo u kulturi koja još velikim dijelom vjeruje u onu ‘da je psihoterapija za luđake’ pa se ne traži adekvatna pomoć.

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je prije dvije godine da će 2020. godine depresija biti jedna od pet vodećih bolesti u svijetu, a još nismo ni znali da će se pojaviti pandemija. Svakim danom smo svjedoci sve više tegoba sa psihičkim i emocionalnim problemima mladih ljudi, populacije najpotencijalnijih godina života od 25 do 40 godine. Uz karakteristiku da je naslijeđe jedan od uzroka bolesti, najčešći današnji način života rapidne svakodnevne trke, konstantnog stresa gdje smo se počeli loše snalaziti, težiti ka nemogućem, pa nije ni čudo da naš naš um ne može sve ‘provariti’. Prilagodba je jedan od ključeva uspjeha i mira u nama, uz discipliniran rad na sebi (spomenula sam disanje i bilo kakva relaksacija i odmor, posvećenost sebi). Uz psihičke bolesti i druge fizičke bolesti danas, to već znamo, potiče psihosomatika, loše emocionalno i psihičko stanje čovjeka. U mojoj je ordinaciji sve više upravo takvih mladih ljudi koji su poslovno sagorjeli (burning out) pod konstantnim stresom, koji žive na autopilotu i vrlo brzo dođu do kraja svoje psiho-emocionalne izdržljivosti. Trebamo se zaustaviti i posvetiti malo pažnje sebi, poglavito ujutro i započeti dan mirnije. Trebamo znati da su svi naši potencijali u nama, a ne u izvanjskom svijetu kako nas se do sad učilo.“ (Lidia Černi; direktorica Centra pozitiva, psihoterapeut, NLP life coach, hipnoterapeut, info@centarpozitiva.com) Želimo Vam puno uspjeha u studiranju ove akademske godine i ne zaboravite da je mentalno zdravlje najvažnije!

Autorica Nika Vuletić