Emocije

Što su emocije i kako sa njima

NAŠE SU EMOCIJE PROIZVOD NAŠIH PROŠLIH ISKUSTAVA, UTISAKA …

 

Najbolji je način predviđanja naše budućnosti stvoriti, ne od poznatog, već nepoznatog iskustva posve novo iskustvo, emocionalni doživljaja, osjećaj. Primjerice od ‘naviknutog ‘ne mogu’ u novo, prirodno ‘ja mogu sve’…

 

Koje misli sada želite utisnuti   u svoj um, uključiti u budući ‘doživljaj’ koji će tako postati vaša stvarnost.? Koje ponašanje želite pokazati u jednom danu koji se zove danas? Aktivnim uvježbavanjem tog novog obrasca uvjerenja stvorit ćete meditacijom, relaksacijom.. znači… mentalno zatvorite  svoje oči, i vježbajte radnju  koju želite utisnuti u svoj novi ‘obrazac’ ponašanja…

 

Kad počnete osjećati obilje i vrijednost u sebi, generirate bogatstvo. Trenutak kada se  osjećate osposobljeni i osjetite ga, činite korak prema uspjehu. U trenutku kad se počnete osjećati cjelovito, počinje vaše  iscjeljenje i kad se zavolite i zavolite cijeli život, stvorit ćete  ravnotežu i izazivati  razne pozitivne učinke i na praktičan način ćete ih osjetiti i osjećat ćete se sve bolje i bolje.

 

Znanje je moć, ali znanje o sebi je samoostvarenje..

 

Kako biti emocionalno inteligentan – i što je to?

 

Poznato nam je već da nas emocije obuzmu kad nemamo snagu kontrolirati ih. Iz uzavrelih emocionalnih kovitlaca i ishitrenih reakcija dolazi do svih konflikata, zločina, neprimjerenog ponašanja i velike štete koje te emocije ostavljaju na nas, njihove kreatore.

 

Na stranu i šteta koju činimo drugima..

 

No emocije su tako realne, stvarne u tim trenucima da im pridajemo status ‘jedine i prave stvarnosti’, jako realnih osjećaja i teško nas je ili nemoguće uvjeriti da je to samo lažna slika a ne realnost.

 

Naime sve su naše emocije posljedice našeg ega koji  se uvijek krije iza našeg pogrešnog poistovjećivanja sa sobom.

 

Zato se lako može dogoditi da, umjesto da se distanciramo od svojih emocija, i uzmemo odgovornost za njihovo stvaranje i izbrišemo ih,  mi ih počinjemo potiskivati.  Zašto?

 

Zato što želimo biti kompatibilni sa sredinom u kojoj djelujemo, u skupini, u društvu, u obitelji, poslovnom okruženju. Biti u stanju odgovoriti ili reagirati kako se od vas očekuje. Zato potiskujemo. Taj smo obrazac tako dobro usvojili još udjetinjstvu.

 

Emocije se onda pohranjuj u  podsvjest  i s vremenom je ta nakupina potisnutih emocija na policama vaše podsvjesti tako ogromna da mora jednog dana sve – eksplodirati uu emoc. nasrtaju koji nitko ne može objasniti…

 

I umjesto da nađemo uzrok naših emocija i da ih preobrazimo te time obnovimo svoju pravu prirodnu energiju, skoniji smo  izražavati ili potiskivati emocije. U oba slučaja emocije su zabilježene, dobile su svoj ‘karton u kartoteci našeg pamćenja’,  karton koji izvlačimo prema potrebi kako bi potakli oponovo stvaranje zabilježene emocije..

 

I to onda postaje ‘navika reakcije’ i počinjete se poistovjećivati sa svojom emocijom i ona postaje vaša osobnost. I krug se zatvara.

 

Ego se sada koristi emocijama koje sam stvara kako bi pronašao novi lažni identitet…

 

Kad shvatite da je ego izvor vaših emocija, uočit ćete čitav raspon emocija koje stvarate. To uočavanje i sve veća sposobnost prepoznavanja emocija važni su za ponovo ovladavanje sobom.

 

Nakon određene vježbe uspjet ćete zaustaviti sebe prije no što vas emocije savladaju i tako ćete svjesno odlučiti ne stvarati emocije i be biti emocionalan.

 

I tako možete početi suzbijati svoje emocijonalne ovisnosti jer upravo se u njih gotovo sve emocije pretvore.

 

Poznato nam je već da nas emocije obuzmu kad nemamo snagu kontrolirati ih. Iz uzavrelih emocionalnih kovitlaca i ishitrenih reakcija dolazi do svih konflikata, zločina, neprimjerenog ponašanja i velike štete koje te emocije ostavljaju na nas, njihove kreatore.

 

Na stranu i šteta koju činimo drugima..

 

No emocije su tako realne, stvarne u tim trenucima da im pridajemo status ‘prave stvarnosti’, jako realnih osjećaja i teško nas je ili nemoguće uvjeriti da je to samo lažna slika a ne realnost.

 

Naime sve su naše emocije posljedice našeg ega koji  se uvijek krije iza našeg pogrešnog poistovjećivanja sa sobom.

 

Zato se lako može dogoditi da, umjesto da se distanciramo od svojih emocija, i uzmemo odgovornost za njihovo stvaranje i izbrišemo ih,  mi ih počinjemo potiskivati.  Zašto?

 

Zato što želimo biti kompatibilni sa sredinom u kojoj djelujemo, u skupini, u društvu, u obitelji, poslovnom okruženju. Biti u stanju odgovoriti ili reagirati kako se od vas očekuje. Zato potiskujemo. Taj smo obrazac tako dobro usvojili još udjetinjstvu.

 

Emocije se onda pohranjuj u  podsvjest  i s vremenom je ta nakupina potisnutih emocija na policama vaše podsvjesti tako ogromna da mora jednog dana sve – eksplodirati uu emoc. nasrtaju koji nitko ne može objasniti…

 

I umjesto da nađemo uzrok naših emocija i da ih preobrazimo te time obnovimo svoju pravu prirodnu energiju, skoniji smo  izražavati ili potiskivati emocije. U oba slučaja emocije su zabilježene, dobile su svoj ‘karton u kartoteci našeg pamćenja’,  karton koji izvlačimo prema potrebi kako bi potakli oponovo stvaranje zabilježene emocije..

 

I to onda postaje ‘navika reakcije’ i počinjete se poistovjećivati sa svojom emocijom i ona postaje vaša osobnost. I krug se zatvara.