29 ruj Budimo svjesni što nam se događa iznutra – to je ključ promjene koja oslobađa
Mislim da trebamo osvjestiti sve što radimo. Jer je svjesnost onoga što činimo i ključ eventualne promjene. Rekla bih da svi težimo toj ovisnosti o odobravanju drugih. Zašto? Jer teret tog obrasca ponašanja nosimo od najranijeg djetinjstva, kada smo mislili da moramo zaraditi ljubav naših roditelja.
Bez te ljubavi osjećali bismo se posve izgubljeno; čak bismo mogli i umrijeti bez nje . No sada smo odrasli i trebali bismo osvjestiti koliko lagano nas i dalje ranjavaju male uvrjede i koliko nesretno se osjećamo kada netko koga volimo nam ne obraća dovoljno pažnje ili se čini da se udaljava od nas.
Postanimo svjesni tih osjećaja koji se pojavljuju iz čiste navike. Zbog sjećanja na rane iz prošlosti pridajemo previše važnosti onom što drugi misle o nama. Djetinja emocionalna potreba za pažnjom ne prihvaća lako činjenicu da netko koga volimo jednostavno povremeno možda treba malo prostora.
Jednom kada otvorimo vrata prema toj novoj svjesnosti slobode u odnosima i ljubavi bez uvjetovanosti i vezanosti,. nemojmo se boriti protiv straha i nesigurnosti kojih se sada oslobađamo jer promjena traži vrijeme. i na tom putu trebamo ustrajati usprkos testovima..…
Svjesnost ima iscjeljujuću moć ako jednostavno promatramo i prepustimo se. Zadobili smo bolnu ranu; osjećamo se povrijeđenima….No, nekoliko minuta ostanimo s tim osjećajem i on će se raspršiti. Naš ego, naša iskrivljena svjesnost o sebi, želi da se stalno prisjećamo prošlosti zbog pogrešnog uvjerenja da se moramo neprestano braniti. Zato što smo stvorili tu naviku razmišljanja…
Prisjećajući se onoga što nas je ranije povrijedilo, usmjeravamo našu sadašnju energiju u spriječavanje ponavljanja stare boli. Ali, pokušaj preslikavanja prošlosti na sadašnjost nikada neće izbrisati prijetnju od ponavljanja istog obrasca – ponovnog povrjeđivanja.
I zato živimo, budimo u ovog trenutku sada zatvorimo vrata prošlim emocionalnim utiscima koji će nas poražavati sve dok ne odlučimo to promjeniti….