Bolest i naša svijest

Nasljeđe moderne medicine danas je neznanje, a zatim i nerazumijevanje dubljeg podrijetla svih bolesti. To znači neznanje o nefizičkom aspektu svakog ljudskog bića. To je isto kao da kažete da želite liječiti čovjekovo tijelo, ali ne i njegovo srce. Takav pogrešni sustav koji ignorira čovjekovo srce ujedno je nekompletan pristup liječenju. Zapadna medicina ignorira netjelesni dio čovjeka samo zato što ga ne može vidjeti, snimiti kamerama, medicinskim instrumentima pa je problem trajnog izlječenja posve zanemaren.

To ograničeno razumijevanje može biti dobro samo do određene, znanstvene razine, no kad je potrebno razumijevanje uzroka bolesti, istine i sveukupnosti ljudskog života, vrlo smo neupućeni. Ne znamo uopće gdje je i što je ta osobnost kojoj se obraćamo kad govorimo jedan drugome, što je život ili smrt i iz tog neznanja pokušavamo izvući ono najbolje za nas kako bismo mogli nastaviti dalje.

No to je samo povezano s vanjskom, fizičkom razinom razumijevanja, a ono je defektno.
U Vel. Britaniji, primjerice, u nekim bolničkim ustanovama pacijenta se upućuje na to da sam spozna sebe i podrijetlo svoje bolesti i da se, shodno tom dubokom i krucijalnom uvidu, izliječi. Jer danas se bolest trpi na najgori mogući način i tom trpljenju tjelesne boli možda se i osvijesti uzrok, ali na najgori način.

Ljudima treba pomoći da to nauče bolje kroz vlastitu mudrost i uvid – primjerice kroz cjelovit pristup liječenju – to ne znači samo individualni pristup svakom pacijentu, već i poštivanje svačieg doprinosa u integracijskom smislu, ne samo integralnom. Jer, liječenje je proces.