Spolni odnos utroje – što kada maštarija naruši vezu
Anonimna čitateljica uputila je pismo našoj kolumnistici Lidiji Černi s molbom da joj pomogne oko problema koji ima s partnerom – u posljednje vrijeme sve više govori o realizaciji svoje maštarije spolnog odnosa s njom i još jednom ženom. Ta joj se ideja nikako ne sviđa, a što joj je uspješna psihoterapeutkinja savjetovala doznajte u nastavku…
IZVOR: SHUTTERSTOCK
U mnogim vezama i brakovima spavaća soba ima važno mjesto što zbog navike 'konzumiranja ' intimnog odnosa što zbog vela mistike kojom je ovijena njezina povijest. U njoj su se događale velike pobjede i veliki i dramatični porazi. I ono što je važno razumjeti je da velik broj problema u bračnom krevetu korijene vuče u nedostatku dobre komunikacije, ali i u fenomenu srama. Zbog toga dolazi do problema. Zašto ne pričamo o problemima koje imamo? Što nas to sprečava da se iskreno izrazimo? Možda smo 'konzervativni' ili pak 'preslobodni'? Koliko god nam se problem čini velik i možda nepremostiv ljudska je seksualnost još uvijek tabu tema i svojevrsna crna rupa neistraženih fenomena, htijenja, obavijena velom silnih kontroverzi. Netko će vam od stručnjaka reći da nema tabua i da je sve dopušteno ako oba partnera pristanu na to, drugi će pak staviti granice i reći to se smije, a to ne. Iako živimo u doba maksimalnog razvoja na svim područjima i čini nam da više nema nikakvih tabua i neugodnih tema u našoj kulturi, no ako zavirimo u spavaću sobu naći ćemo brojne kuteve u koje ne želimo zaviriti. Zašto? Jer nas je sram.IZVOR: SHUTTERSTOCK
Društvo nas počinje učiti o seksualnosti kada već nosimo na sebi pečat srama i duboko smo uvjereni da je naše tijelo nešto čega se trebamo sramiti. Iskustvo srama uključuje snažne osjećaje nelagode s različitim varijacijama i često su popraćeni somatskim i psihološkim pojavama, s izvanjskim očitavanjima koja su izvan naše kontrole - neverbalnom komunikacijom kao što su pogledi, grimase, uzdisanje, spuštanje pogleda, i tako dalje. Sram, dakle, proizlazi iz gubitka odgovarajuće slike o sebi u javnosti i gubitka samopoštovanja, on pokreće mehanizam ‘kompleksa manje vrijednosti’ što ugrožava naš identitet. Kada je narušena slika o sebi osjećaj srama koji se javlja iznimno je snažan te izaziva patnju. Naposljetku, neke tendencije unutar naše kulture ili društva mogu nas navesti na to da se sramimo zato što se sramimo, a rezultat je da sram postaje prilika za iskupljenje te osobni i zajednički rast.IZVOR: SHUTTERSTOCK
Dakle sram i osjećaj krivnje su emocije s kojima imamo posla više-manje svakodnevno. Zato možemo razumjeti i njegovu dugu ruku i u seksualnosti. Jer to je nešto što nas je arhetipski definiralo. To je najvjerojatnije jedan od osjećaja koji najviše smeta, koji uzrokuje jaku patnju, ali to je ujedno i jedan od najkorisnijih osjećaja. Sram, i još više osjećaj krivnje, dopušta nam da se suočimo sa sobom, da provjeravamo sebe same, da promišljamo, da se ispravljamo. Naposljetku, recimo to bez velikog straha, pomaže nam da rastemo. Sram je po definiciji neuspjeh u ostvarenju očekivanja koja pojedinac ima od sebe. I takav ulazi u kompliciran i širok emotivni svijet intime i osobnosti, poglavito seksualnosti koja je vezana za tjelesnost. To je možda odgovor zašto se sramimo svoje slojevitosti u kojoj velik dio toga čini upravo naša seksualnost.